15.01.2018.

Vrtim se u krug

Samo se vrtim u krug.... Opet susret sa njim me vratio u neku depresiju.... taj čovjek na mene utiče toliko depresivno da već razmišljam šta mi je činiti. I dalje njegov zlobni osmijeh i oči sijaju a riječi sve ružnije i izravnije. A ja idiot to i dalje slušam, još se takmičim sa njim i trudim se pokazati da nije sve tako crno i da ima lijepih stvari u životu. Ono što me pogodilo najviše je njegova teorija da roditelji po svaku cijenu moraju ostati u braku zbog djeteta jer dijete iz rastavljenih brakova uvijek izlazi kao problematična i loša ličnost. Da ljudi nemaju pravo na svoju sreću. Jeste, dobrobit djeteta je na prvom mjestu ali dijete koje odrasta u porodici koja nije funkcionalna, koje gleda stalno nesretnog jednog ili oba roditelja isto tako prihvata šablon takve porodice kao normalne. I sam ima isto tako velike izglede da prihvati takav način života kao normalan i sam živi kasnije takav život. Bitna je ljubav i odnos prema djetetu, kakvim ga čovjekom mi napravimo služeći mu za primjer. Nije sreća i obaveza zarobiti nekoga i držati ga u nekoj cjelini zato što je u nekom momentu života imao odluku koja nije se ispostavila kao prava. Mi ljudi se razvijamo tokom cijelog života i mijenjamo što pod utjecajem spoljnjih faktora što sazrijevajući i prihvatajući samog sebe. Svoju djecu odgajamo i ona će kasnije svoju. To što smo im dali život ne znači da imamo pravo da im namećemo svoj pogled na život. Možemo samo da ih usmjeravamo i podržimo. Ako naprave grešku da budemo tu da ih bodrimo da znaju da nisu sami jer ko smo mi da sudimo. Ta ista dijeca će imati svoje porodice i otići jednoga dana i vjerovatno razmišljati kao ja sada kako je žalosno što je moja mama 24 godine sama. Zašto nije pronašla osobu koja bi joj pomogla u životu i bila joj oslonac da ne plače sama u kupatilu dok misli da mi to ne znamo. Da neko sada u njenim 60-im je povede ispod ruke u šetnju. Svoj život je posvetila nama i našem odgoju. Ja i brat odrasle smo osobe a svoju majku vidimo kao heroja. Ali tu njenu ulogu heroja ne bi umanjilo i da je imala muškarca uz sebe. Ona je heroj samim tim što je moja majka. To je njena odluka u životu i nikad je ne bih zbog tog osuđivala. Ali od kud takvoj jednoj osobi, njemu, koji za sebe kaže da je samoživ i da nema obzira prema drugima pravo da meni drži lekciju o odnosu djece i roditelja i samohranih roditelja?O destruktivnosti djece koja odrastaju sa jednim roditeljem? U životu sam naučila da se borim sama, to sve me ojačalo ali i sa svim tim postala sam bolji i humaniji čovjek. Ne sudim nikom jer ne znam kakv život živi i zašto. Ne divim se isto tako lažnom sjaju. Skromna sam i društvena. Svima pristupam sa osmjehom jer ne znam kakve ga brige more. Plačem kad niko ne gleda ili kad me povrijede ovakve stvari. Svi me vide kao jaku i uspješnu ženu i smatraju da meni ne može ovako nešto da se desi. Pa ipak desilo se. Imam milion mana, milion slabosti. Ona najveća je valjda ta što me pogađaju ovakve stvari. Što ne mogu da shvatim zašto neko uz opravdanje da sam za nešto „odabrana“ da mi kao pomogne govori takve stvari i od kud meni snaga da sve to saslušam i još prkosim mu? Da li vi kao i on mislite da se u životu sve može izračunati, da nemate grešaka i da sve bude idealno? Da li je to uopšte ljudski? Mene je izračunao reče do pete decimale. Možda je baš ona šesta moja koju ne može da složi. Ja sam mu problem koji preko zadatka rešava. Valjda je to u njegovom svijetu tako. Svijetu između brojeva i kodova. U mom žive ljudi. Ja neću da računam, neću da budem ohola. Hoću da koristim ono šta mi je život dao i želim uvjek da vjerujem u ono najbolje u ljudima. Možda i on samo ima neki problem a ovo je neka maska. Ko zna... Ja samo želim da se vratim maštanju o godišnjem odmoru a ne o tom zašto baš ja da budem dio njegovog pesimističnog pogleda na život. I da da li sam rekla da vjerovatno čita i ovo kao i sve moje poruke na društvenim mrežama, mailovima,sms i razgovore........ I sa kojom svrhom? Zanimljivo mu kad se nerviram. Sdista?

10.01.2018.

Pakao?

Dok se ja borim sa svojim ljubavnim životom i otvorenim pitanjima bez odgovora, slušam milion savjeta i informacija od osoba koje su upoznate sa slučajem, pojavljuje se ON. Lik kog znam iz priče preko zajedničkih prijatelja i preko priča o njegovoj nadprosječnoj inteligenciji. I nisu to priče ima on sve potvrde za to.... Prije godinu dana imali smo kontakt, naime tražila sam nekoga ko će mi napraviti nešto za posao kojim se bavim. Na kraju nije on radio taj posao. Počeo je povremeno mi komentarisati priče na instagramu. I tako je počela neka konverzacija koja nije nikako bila uobičajena. Pošto je 5 godina mlađi tako sam se i odnosila. On je bio samouvjeren i direktan. Sve to sam skretala na šalu kao što uvjek i radim. Ono što mi ne odgovara okrenem na šalu i neku ponudu drugarstva. Naravno imam i poganu crtu a to je da uvjek cinično naglašavam razlike u godinama jer iz nekog razloga meni to smeta. Nerjetko ili da kažem uvjek se baš uvrijede zbog tog. Ali to je ujedno i taj odbrambeni mehanizam. E vidite na ovog to nije djelovalo tako. Više nisam sigurna ni kako ni šta se desilo. Osim da je unjeo pometnju u moj život. Osjećaj je kao kad ste u nekom lošem skloništu a preko vas pređe pijavica. Raskrije vas totalno i uništi sve što ste do tad gradili i radili. E to se dešava upravo. Da pravo kažem nisam vjerovala da je ovo moguće iako me upozorio. Svi njegovi odgovori su zagonetke. Ono što je rekao je da sam ja „ odabrana“ - da je mene izabrao jer meni treba pomoć. Da će me naučiti lekciji tako što će me dokrajčiti pa ponovo dići. Zvuči ludo jel da? Manijački? Zlobno? I meni. Al njegovo obrazloženje jeste da će mi pokazati da ja ne mogu upravljati sa drugima kako sam mislila da mogu. I da od prvog kontakta on upravlja samnom. Zvuči kao psiho- triler? A tek je početak. Drugo upozorenje sam dobila brzo poslije. Da sama sa svojim tvrdnjama izazivam pakao i pakt sa vragom. A da se iz toga teško izlazi.Ko je ovde lud? Prva asocijacija mi je da je sektaš. Ali pazi nije. Sad bi vi rekli prekini kontakt i ćao riješen problem. Ali ima tu problem. On stvarno ostvaruje sve što je rekao a ja kao omamljena ulazim u poziciju u kojoj me svaki put matira. Stvarno mislim da neke stvari zavise od mene dok mi ne dokaže suprotno. I sve se to dešava sa udaljenosti od par stotina kilometara. Zna svaki moj korak unaprijed. Zna koji odgovor me zanima iako postavim drugo pitanje. I sve to radi toliko hladno, drsko, a sa osmjehom koji još više vas čini nervoznim. Daje mi izbor a već je odlučio šta ću i kako uraditi. I da evo tu lekciju sam stvarno naučila. Ima neko ko će te pomjeriti iako misliš da je nemoguće. Ko će izazvati u tebi nešto a ne znaš šta je to. Nema tu emocija. Niti ja znam šta je ovo. A po njegovim riječima tek je počelo. Treće upozorenje sam dobila sinoć.“ Sutra više ništa neće biti isto...prolazićeš kroz pakao ali iz njega ćeš učiti“. Na moja pitanja o paklu i o čemu se radi dobila sam nove zagonetke. I svako moje obrazloženje u momentu je bilo pobijeno. Nova tvrdnja je da će reakcija iz ovog biti emocije. Emocije? Neću reći da je nemoguće samo iz opreza i da ne ureknem što bi se reklo u narodu. Ali kakve emocije mogu da se rode kada čovjek kaže da želi da me dokrajči i da idem u pakao? Ne mogu ni da kažem mržnja jer i to je emocija jer mi nije ništa konkretno napravio, ako izuzmemo što se igra sa mojom psihom. Ono što mi se mota po glavi jeste šta je iduće? Šta dolazi poslije zadnje rečenice: „ Slabost koju sam ti dao samo ja mogu i oduzeti“. Koja je to slabost? Ja ih imam dosta kao i svi ljudi, on kaže da ih nema. Kakva osoba može biti a da nema ni jednu slabost? Šta znam, tripujem da sam upala u neku igru iz koje ne znam kako izaći, ne znam pravila i ono najbitnije ne znam kako se pobjeđuje ili šta dolazi kada izgubiš. Za sad ono što vidim jeste da me ovo opasno ometa u svakodnevnom životu i odvlači misli. Nije tako strašno i proće brzo ako se završi na ovom. Ali znam da neće ....znate li vi šta bi mogao biti kraj?

05.01.2018.

Tačka za novi početak

Znate one situacije kada mislite da ste nešto priveli kraju i da vam fali samo još malo da kažete gotovo je? Kad pravite kolač pa ne stavite glazuru a on kao "ćelav". E baš tako je ostala jedna priča. Gola, ne dovršena. Sve je tu prošlo i slatko i gorko..... svi okusi ovog svijeta. A onda je jedna izjava promjenila sve. Inspirisana nekim statusom na društvenim mrežama uz ispijanje popodnevne kafe sam samo izustila: "Ili uđi u moj život ili izađi iz njega. Nemoj mi stajati na vratima i ometati promet".On je to samo ponovio par puta. I od tada sve što se dešava je baš to da stoji na tim vratima. Ne želi me pored sebe a ne može da me pusti. I ni ja sama ne mogu da se pustim. Sve stoji, samo ja pokušavam da ga odvučem na neku od ovih strana. Odgovor zašto je još tu zna samo on. Na moje pitanje ne želi da da odgovor jer nije još vrijeme. A ja gubim svoje vrijeme....svoje zdravlje. Danas me je pitao za mišljenje o curi koju muva. Glumila sam ravnodušnost i rekla da ne komentarišem ljude i da je bitno da njemu odgovara. Rekao je da cijeni moje mišljenje i da ja odlično procjenjujem ljude, da nikad ne griješim. Kroz glavu mi je odmah prošla misao kako sam pogriješila u njegovom slučaju. Suzdržavam se i dalje. Ne iznenađuje me mnogo ovo pitanje. Uvjek me je pitao za moje mišljenje o mnogo toga. Iznenađuje me što je juče redom prozivao zajedničke prijatelje da sazna gdje sam,s kim sam ,šta radim. A meni se javi i to ne pita. I nije ovo nešto što se dešava ova dva dana. Ovo se dešava zadnjih par mjeseci. Druga cura, moj isti komentar i njegovi isti postupci. Uvjek se sve završi sa rečenicom: "Na žalost nismo mogli trajati". Postoji li kontradiktornija rečenica od ove ili se samo ja ježim na nju? Onda počnem čitati motivaciske statuse, knige, ma sve te savjete o tome da upoznaš sebe, da si sebi na prvom mjestu, da voliš sebe i pustiš one koji te bole….i sva tako puna poleta i ljubavi prema sebi dobijem poruku od njega. I ma koliko bila glupa neko od nas se pobrine da se nastavi sa još mnogo pitanja i odgovora. I tako moja ljubav prema sebi i ushićenost polako nestaje. Nisam ja više ni tužna ja sam samo utihnula. Drugi opis za svoje stanje nemam. Imam ogromnu želju da izlazim,lupujem i ludujem. Svakoga zezam ali nikom ne dozvoljavam da mi priđe, da me upozna. Svakoga poslije par rečenica ili čak prve tjeram od sebe. Šta to ljude toliko veže a opet toliko razdvaja? Ponos? Inat? Strah? Sudbina? Ne znam, ja i dalje čitam sve te savjete kako sve zaboraviti i okrenuti novi list. Ali meni fali ta tačka na ovom listu.


Živi život koji voliš-voli život koji živiš
<< 01/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

I nije život prošao.. Nismo stari mi.. I nema na nama rana...Vječita inspiracija
https://www.youtube.com/watch?v=vvn4K16BkyM

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
396

Powered by Blogger.ba